42. Koji izgovor je danas na repertoaru

Znate onaj osjećaj kada otkrijete nešto novo i korisno, pa to želite podijeliti sa svima koje poznajete? Ili promijenitu filozofiju razmišljanja, pa onda odjednom imate potrebu svima u okruženju pričati o toj dobrobiti? Odlučite da pređete na veganski način ishrane i onda želite i svojim  prijateljima i porodici približiti koristi veganstva? Ili ste, jednostavno, poput mene, spoznali korist ulaganja u svoj razvoj i shvatili koliko god uložili da vam se vratilo višestruko dobro i onda poželite i da se ljudi oko vas osjećaju dobro jer su nešto uradili korisno za sebe?

Postoji nešto fascinantno u osobini mnogih ljudi koje srećem i sa kojima radim. A to je statičnost. Prvi dio Njutnovog zakona inercije na djelu. Objekat koji miruje, teži da ostane u stanju mirovanja dok ga spoljna sila ne pokrene. E tako je i sa ljudima. Tako često započnem svoja predavanja pitanjem: Koji izgovor je danas na repertoaru? Jer, kad pitam šta su danas učinili da izađu iz zone komfora dobijem milion izgovora zašto ne, a jedan ili ni jedan čak, odgovor na moje pitanje.

Kada bih ranije dobila napad želje da ljudima u svom okruženju propovijedam o dobrobitima koje sam stekla krenuvši na put samorazvoja, često mi se desilo da ostanem razočarana i nisam shvatala kako je moguće da ne razumiju o čemu govorim. Zar promjena na meni nije tako očita? Zar i drugi ljudi ne žele za sebe najbolje? A onda sam vremenom naučila da ljude ostavim u svojim svjetovima i na putevima na kojima su, ne prosuđujući, ne osuđujući i ne trudeći se da ih vučem svojim putem.

 

Mada, i dalje ponekad ne razumijem potrebu stagniranja, osim ako nije u svrhu povezivanja sa samim sobom i pronalaska motivacije koja će nas onda pogurati i izgurati iz zone komfora.

Zbog toga sam pažljivo pamtila izgovore koje mi neko izgovori (zanimljiva riječ izgovoriti, dala bi se analizirati ;) ) kada se povede jedan ovakav razgovor:

- Hej, Azra, super izgledaš i vidi se da si baš zadovoljna i sretna.

- Da, hvala Bogu, promijenila sam neke nekorisne životne navike i posvetila se ličnom razvoju

- Divno, ti si uvijek tako aktivna! A čime se baviš?

- Bavim se NLP-om, life coachingom, wingwave coachingom i još nekim zanimljivim tehnikama.

- Wau, kako to super zvuči, a na tebi se vidi i da je korisno.

- Pa mogla bi mi se pridružiti. Danas ima tako puno mogućnosti, puno izbora kada su edukacije na polju ličnog razvoja u pitanju. Dođi u Grow centar, tamo svakog mjeseca organiziram barem jedno besplatno predavanje, a često se organiziraju i radionice i edukacije.

- A gdje ti je Grow centar?

- U Sarajevu, na Ciglanama (za one koji nisu iz SA, Ciglane su naselje u centru grada)

- Au, daleko. To moram taxijem doći jer nikad nema parking mjesta.

Verzija 2: - Rado bih, ali mi Sarajevo baš nije usput, to bih morala baš namjenski doći.

- Pričaj mi još malo o tim tehnikama kojima se baviš

- Oh, ima se tu mnogo pričati, zato i organiziram predavanja. Ali pošto ti Grow centar nije usput, evo malo ću ti otkriti, riječ je o fantastičnim tehnikama, koje su mi pomogle da unaprijedim postojeće odnose, naučim donositi ispravne odluke za sebe, naučila sam kako pravilno postaviti ciljeve i razviti strategiju da ih ostvarim, puno više cijenim vrijeme koje imam za sebe i naučila sam ga pametno investirati, riješila sam se nekorisnih obrazaca u ponašanju koji su me godinama kočili, družim se sa ljudima s kojima dijelim iste interese, mnogo lakše se nosim sa stresnim situacijama nego ranije, oslobodila sam se trauma koje nosim godinama... Promijenila sam karijeru, mnogo sam zadovoljnija svojim životom, otvorila sam Centar za lični razvoj, radim sa ljudima, a to je ono što me ispunjava. To je samo mali dio onoga što sam unaprijedila u svom životu.

- To je baš divno, i ja bih tako rado da nešto promijenim u svom životu.

- Pa šta te sprječava?

E onda kreću divni izgovori:

- To je sve tako skupo, nemam sad novca.

- Lako je tebi. (Ovu izjavu najviše volim jer samo pomislim koliko sam puta svoje troje male djece ostavila da bih otišla na neku edukaciju)

- Ma, sve te tehnike ličnog razvoja, to je samo prodavanje magle, šuplja priča

- Evo već godinu dana uporno ponavljam afirmacije koje sam pročitala na internetu, ne vidim nikakvu promjenu, tako da to sve sigurno ne funkcioniše

- Kad su TI te radionice? Ih, rado bih, ali imam drugih planova tad.

- Mogu li doći kod tebe na seansu? Pošto smo prijateljice, sigurno mi nećeš naplatiti.

- Sarajevo, Zagreb, Beograd... To mi baš daleko.

 


I tako u nedogled. Na svako moje pitanje, da se odgovor "Rado bih, ALI..."

Pa sam u međuvremenu odustala od nabrajanja mogućnosti koje postoje kada neko želi raditi na sebi. Vjerujem da za svakoga dođe pravo vrijeme, a u međuvremenu se samo smješkam i kažem Da, kako me jedan od mojih učitelja podučio. Jer, činjenica je, da se stvari počnu mijenjati samo onda kada je patnja postala neizdrživa, ili cilj jako atraktivan. 

Nisam vam ove izgovore napisala da bih vas nasmijala (Sjetila sam se da sam se smješkala dok sam se prisjećala šta mi sve ljudi kažu kao izgovor zašto nešto ne mogu), ili da bi izgledalo da sam ja pametnija ili bolja samo zato jer sam na putu na kojem jesam trenutno. Nekad sam i ja koristila iste ove izgovore zašto ne napravim neki pomak u životu. Ovo sam napisala da biste, u slučaju da ih koristite, a svako od nas je nekad u životu bio u fazi kada ih je koristio, osvijestili koliko vas ovi izgovori zapravo drže u mjestu i sprječavaju vaš razvoj. Ako je to vaša svjesna odluka, onda imate moj smješak i Da, u pravu ste, Sarajevo je daleko, edukacije su skupe...

Međutim, ukoliko osjećate da ste spremni da nešto napravite za sebe, onda se zapitajte šta je to što vas STVARNO sprječava. Jer iz iskustva vam kažem, svaka edukacija je investicija koja se isplati, a ja sam neko ko će otići na bilo koju tačku ove Planete u potrazi za znanjem i novim vještinama, jer sam iskusila šta znači lična promjena i koliko vrijedi drugi dio Njutnovog zakona o inerciji: Tijelo koje se kreće, teži da ostane u stanju kretanja dok ga spoljna sila ne zaustavi.

Pa, koji je vaš izgovor danas na repertoaru?