Samoća – znamo li u njoj uživati?

Kad ste zadnji put sebi priuštili trenutke samoće? Pri tom ne mislim na trenutke kada ste ostali sami i niste znali šta sa tim slobodnim vremenom. Rijetki od nas se mogu zapravo sjetiti. Priznajem, jedna sam od rijetkih sretnica koje sebi svakodnevno priušte nekoliko trenutaka samoće i dobra stvar je da sam u tim trenucima naučila uživati i u potpunosti biti posvećena sebi.

Samoća je blagodat, posebno u današnjem vremenu kada nas tempo života sve više udaljava od onih koje volimo, ali najpogubnije je što nas odvaja i od našeg unutarnjeg bića.

Međutim, samoća je izvrsna prilika da se dublje okrenemo sebi, svojoj unutarnjoj jezgri, onome što nas okružuje i, naposljetku, Bogu. Koliko puta ste čuli da neko svo svoje vrijeme okupira poslom kako ne bi mislio na stvarne probleme koje ima? Da li i vi to često radite? Okupirajući se poslom stvaramo prividno sigurno okruženje i bijeg od problema. Međutim, činjenica je da to nije pravi put kojim od problema možemo pobjeći, pogotovo ako uzmemo u obzir činjenicu da probleme trebamo naučiti rješavati, a ne od njih bježati nadajući se da će se riješiti sami od sebe. Sigurno ste i sami to mnogo puta iskusili.

Ne želite da razmišljate o zdravstvenom problemu, radite po cijeli dan zavaravajući sebe da vam je tako lakše i da “morate” tako, a onda dođete kući i sva ona negativna energija koju ste ostavili kada ste krenuli na posao jednostavno vam se sruči na glavu. Jer ona je tu, vas je čekala, niste je ponijeli sa sobom jer ste otišli u “sigurno” okruženje, ostavili ste je u nadi da će se razvodniti, nestati, ali ona vas čeka poput najvjernijeg čovjekovog prijatelja, psa, baš na vratima vašeg doma. A dok vas nije bilo nije mirovala. Svoje je negativne pipke raširila svuda po stanu, pa će vas obično dočekati uplakana djeca (nerijetko i bolesna), partner nervozan, kuća u neredu… Je li to rješenje problema koji ste tražili?
 
Srećom, rješenje postoji i ono je mnogo jednostavnije nego što možemo zamisliti, a tu nam je na dohvat ruke, u nama samima. Samo trebamo naći vrijeme koje ćemo za početak posvetiti disanju i vizualiziranju čistog zraka koji čisti našu nutrinu. Samoća je savršena prilika za ponovni susret sa svojim ja i nemojte olako propuštati taj dragocjeni trenutak. Samoća nam omogućuje susret sa svojim mislima, priliku za analizu naših emocija, postupaka, važnih događaja u našim životima, problema s kojima se suočavamo. Izoštrava naša čula, a izoštrena čula nam obezbjeđuju sigurniju plovidbu kroz more života i talase koji se na tom putu nađu. Također, samoća podstiče naš lični i duhovni razvoj, daje nam priliku da sebe bolje upoznamo, a upoznavajući sebe imamo priliku i da zavolimo sebe i opet budemo bliski sa sobom i u miru sa okolinom. Jača naš odnos prema vjeri, Bogu, pa nije slučajno što je sve religije preporučuju kao jedan od puteva ličnog pročišćenja.
 
Trebamo razlikovati pojmove samoća i usamljenost. Ovoga puta se neću baviti usamljenošću, koja je obično stanje koje nismo mi odabrali, ali samoća jeste naš izbor, i kada ste već napravili tako dobar izbor za svoje dobro, onda je i prigrlite.
Sigurna sam da će mnogi od vas reći da je samoća luksuz koji se rijetko može priuštiti. Sa troje djece i gomilom obaveza i sama sam to nekad znala reći. Često sam zapostavljala svoje biće i okupirala se poslom koji bi me iscrpljivao poput utikača priključenog na utičnicu. A onda sam otkrila dobrobiti planiranja, pa od kada stavljam svoje planove na papir i moje vrijeme je postalo “berićetno”. Shvatila sam riječi jednog mudrog hafiza kada sam ga upitala “Kako je moguće da imate vremena za sve aktivnosti?”, a on mi je odgovorio “Naučio sam da razvučem minut”.

Napravite kaficu ili čaj, uspavajte djecu ili ih pošaljite van, odvojite 20 min. vremena kada ćete sebi reći “e hajde da vidimo pozitivnu stranu tog problema i nađemo pravo rješenje!” Rezultati će vas iznenaditi, garantujem!